banner-image

Organska poljoprivreda, neiskorišćen potencijal Srbije

U Srbiji postoje znatne mogućnosti za razvoj organske proizvodnje, iz godine u godinu, sve je više individualnih proizvođača koji se bave ovom delatnošću, ali je i dalje tek 0,4 odsto zemljišta zasađeno organskim proizvodima, za razliku od evropskog proseka od pet, šest odsto.

Ovo je istaknuto na konferenciji Organska proizvodnja u Srbiji – iz prirode s ljubavlju, koju je organizovala Privredna komora Srbije  uz podršku Nemačko-srpske razvojne saradnje (GIZ), najviše mogućnosti domaći proizvođači imaju na tržištu EU zbog blizine, Sporazuma o slobodnoj trgovini, kao i potreba evropskog potrošača. Ipak  izvoz organskih proizvoda više je nego skroman i iznosi oko 20 miliona evra godišnje.

Veljko Jovanović,  direktor sektora poljoprivrede PKS ocenio je da organsko tržište u Srbiji nije povoljno za domaće proizvođače zbog velike razlike u ceni između konvencionalnih i organskih proizvoda, ali i male kupovne moći stanovništva. Ukazao je da se domaći proizvođači i dalje bave primarnom biljnom proizvodnjom, najviše žitaricama. „To znači da smo ipak sirovinska baza, a trebalo bi da raste onaj deo koji se odnosi na potencijalnu preradu“, rekao je Jovanović. 
Kako je istakao, dobro je što svaki domaći proizvođač može da nađe tržište za sebe i sve je više individualnih proizvođača u Srbiji koji se bave organskom proizvodnjom. Jovanović je podsetio da su kroz program koji PKS sprovodi uz podršku GIZ nedavno ostvareni kontakti domaćih proizvođača sa kupcima iz Nemačke, a da domaće kompanije očekuju i konkretne ugovore.

Naveo je da je tržište organskih proizvoda u svetu tržište koje najbrže raste i beleži konstantan i stabilan rast, a njegova vrednost u Nemačkoj iznosi devet milijardi evra, što je više nego u SAD, dok je u pojedinim zemljama Evrope između 20 i 30 odsto površina pod organskom proizvodnjom.  

Državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede Velimir Stanojević naveo je da organskoj proizvodnji u Srbiji pogoduju klimatski i zemljišni uslovi, i da velika domaća gazdinstva obrađuju sve veće površine, a farmeri uzgajaju sve veći broj stoke. 

„Napredovali smo, ali daleko smo od onoga gde možemo da budemo s obzirom na potencijal“, rekao je Stanojević.

Tomislav Knežević iz GIZ-a podseća da je pre osam godina u Srbiji pod organskom proizvodnjom bilo oko 6.000 hektara, dok je danas više od 15.000 hektara, a da je broj proizvođača u tom periodu sa 1.000 povećan na više od 3.500. Knežević je naveo da je fokus u poslednje dve godine na konkretnoj saradnji sa proizvođačima i podršci izvozu, kao i povezivanju srpskih i nemačkih kompanija.

Kada je reč o digitalizaciji poljoprivrede u Srbiji, Knežević kaže i da je prošle godine razvijen softver za praćenje organske proizvodnje, te da je na šest lokacija u Srbiji više od 1.000 proizvođača preuzelo aplikaciju na mobilnom telefonu. 

Naveo je da je Nemačka najveći bilateralni donator Srbije sa razvojnom pomoći od 1,8 milijardi evra od 2000. godine, da je prepoznala globalne trendove i potencijal Srbije i radila na kreiranju uslova za organsku proizvodnju u Srbiji.

Izvršna direktorka IFOAM-a Luis Lutiholt ocenila je da je dobro što je PKS počela da organizuje konferencije koje okupljaju organske proizvođače. Kako je ocenila organska poljoprivreda povoljna je za razvoj seoskih područja  Srbije, ali i turizma.

 Vladimir Babić iz kompanije koja se organskom proizvodnjom bavi od 2012. i to danas na 2.000 hektara kaže da 95 odsto proizvoda – žitarica i uljarica, izvozi kao sirovinu uglavnom na tržište zapadne Evrope, mahom u Švajcarsku, a očekuje i izvoz na rusko tržište do kraja godine.

„Organska proizvodnja je veliko iskušenje za proizvođače i bez ozbiljne podrške države zaista nije realna“, smatra Babić.

Dvodnevna konferencija o organskoj proizvodnji okupila je u Beogradu predstavnike najvažnijih svetskih i evropskih institucija u ovoj oblasti, stručnjake, predstavnike sertifikacionih organizacija, proizvođače, izvoznike, trgovinske lance, finansijske institucije. Cilj skupa je da se domaća iskustva uporede sa praksom i iskustvom u regionu i Evropskoj Uniji i da se organska proizvodnja razvija na dobrim i zdravim temeljima. Glavne teme su: zakonska regulativa, mehanizmi podrške tržištu organskih proizvoda, sertifikacija i standardi u organskoj proizvodnji, pristup finansijama.